“Trei tulipani”: Kako je Berlusconi stvorio najbolji tim u nogometnoj historiji?

Godina je 1987., AC Milan se nalazi u zanimljivoj situaciji. Nisu osvojili Seriu A već gotovo deceniju, a novi predsjednik kluba Silvio Berlusconi za menadžera je imenovao Arigga Sacchia.

Nekadašnji prodavač cipela koji je imao vrlo malo iskustva u trenerskim vodama predvodit će klupu slavnog kluba.

Ali, Berlusconi je u isto vrijeme u Milan doveo, kasnije će se pokazati, tri najbolja igrača u klupskoj historiji. Ruud Gullit, Frank Rijkaard i Marc Van Basten ubrzo su dobili nadimak “Tre tulipani” ili “Tri tulipana”. A upravo je ovaj nizozemski trio dominirao nogometnim terenima, ne samo Italije, nego čitave Europe.

Ubrzo nakon preuzimanja kluba koji je grcao u financijskim dugovima, Berlusconi je krenuo u promjenu imidža Milana. Bombastično je najavio dolazak nove ere. Jednog julskog jutra, uz gromoglasnu izvedbu Wagnerove “Valkire” na travnjak San Sira su se spustila tri helikoptera pred 10 hiljada navijača Milana.

Iz helikoptera su izašli klupski direktor, treneri, igrači prvog tima i naravno karizmatični novi vlasnik Silvio Berlusconi. Jasno je bilo da dolazi do tektonske promjene u klubu.

Ranije te dekade, Milan je postao kolonija britanskih igrača. Joe Jordan, Luther Blissett, Ray Wilkins i Mark Hateley, svi oni su nosili dres Rossonera. Ali godinu dana nakon što je Berlusconi pompozno sišao sa neba, Milanov identitet će se u potpunosti promijeniti.

Van Basten i Gullit su u klub stigli zajedno u ljeto 1987. godine. Gullit je doveden iz PSV-a za tada rekordnih šest miliona funti. Dok je Van Basten, uprkos nevjerovatnih 128 postignutih pogodaka u 133 odigrana meča za Ajax bio posao stoljeća sa cijenom od samo 1 milion funti.

Gullit je postao instant zvijezda u Milanu, igrao je na većini pozicija u timu bez ikakvih problema i osmijehom osvajao navijače Milana. Osebujni Nizozemac čak je nastupio i pred 3000 ljudi sa svojim reagge bendom “Revelation time”.

Sa druge strane van Bastenov učinak je bio minimalan, odigrao je samo 11 mečeva u sezoni prepunoj povreda. Ali, van Basten je ipak odigrao jedan ključan momenat u svojoj prvoj sezoni, zabio je ključni pogodak u ključnom meču protiv Napolija Diega Maradone. Treći pogodak u Milanovoj pobjedi od 3-2 praktički je osigurao titulu prvaka Italije u sezoni 1987-88.

Tog ljeta Van Basten i Ruud Gullit su ispisali stranice historije sa Nizozemskom na Europskom prvenstvu i u Milan su se vratili sa još jednim članom te šampionske nizozemske generacije, Frankom Rijkaardom.

Rijkaard je u Milan stigao iz portugalskog Sportinga, a ovaj transfer je izazvao toliko nezadovoljstva među navijačima portugalskog kluba da su odlučili opkoliti zgradu u kojoj su se održavali pregovori.

Nakon dolaska u Milan, Rijkaard se savršeno uklopio u sredinu terena Rossonera igrajući ispred centralnih veznih Franca Baresija i Alessandra Costacurte. Te sezone 1988-89 Milan je odigrao dva meča koji će definisati kompletnu eru. Prvi je bio pobjeda od 5-0 nad fantastičnim timom Real Madrida u polufinalu Europskog kupa. U četvrtom golu Rossonera u tom meču “Tri tulipana” su kombinovala u jednom napadu i pokazala svu svoju genijalnost i raskoš talenta.

Drugi je bio finale, a Milan je ponovo briljirao. Stradala je Steaua iz Bukurešta sa uvjerljivih 4:0. Po dva pogotka su postigli Marco Van Basten i Rud Gullit, ali osjećaj je da su Nizozemci mogli postići 10 pogodaka u tom meču, da su to htjeli.

Sljedeće sezone Milan je odbranio titulu prvaka Europe protiv Benfice Sven Gorana Erikssona pogotkom Franka Rijkaarda. Sa pet golova između sebe u europskim finalima tri Nizozemca su već tada stekla legendarni status među navijačima Milana.

Kolika je bila dominacija Milana u to vrijeme najbolje govore nominacije za Zlatnu loptu 1988., 1989. godine. Te 1988. top tri kandidata za Balon D’or su bila tri milanova Nizozemca, dok je 1989. godine Baresi ušao u najuži izbor uz Van Bastena i Rijkaarda.

Ariggo Sachi je 1991. godine preuzeo italijanski nacionalni tim, a Milan je sa njegovim nasljednikom Fabiom Capellom imao vjerovatno najbolju sezonu u historiji kluba. Sezonu su završili neporaženi sa 8 poena prednosti u odnosu na svoje pratioce i to u Seriji A u kojoj je tada vrijedilo pravilo od 2 boda za pobjedu.

Te sezone sve se poklopilo, sva tri Nizozemca su bila u odličnom fizičkom stanju. Posebno Van Basten koji je bio nedodirljiv pogodivši mrežu protivnika 25 puta u 31. meču u ligi koja je poznata po odličnim defanzivnim standardima. To je bila i posljednja sezona u kojoj će Nizozemski trio često igrati zajedno.

Već sljedeće sezone Milan je uložio velike novce u dovođenje novih talenata, u prvom redu Dejana Savičevića, Zvonimira Bobana i Jean Pierre Papina. Kako je Seria A tada još uvijek ograničavala timove da mogu imati samo tri strana igrača u svom prvom timu, to je značilo da neko mora biti izostavljen. To je u većini slučajeva bio Gullit, što je dovelo do čestih svađa između njega i Capella. U sezoni 1993-94 Gullit je potpuno ispao iz sastava, uz to ga je mučila ozljeda koljena koja je brinula čelnike Milana te je Nizozemac poslan na posudbu u Sampdoriu. Iste godine Rijkaard se vratio u Ajax gdje je postao mentor velikoj generaciji “Kopljanika” koja će osvojiti Ligu prvaka 1995. godine.

Van Bastenova sudbina u Milanu bila je mnogo tragičnija. Ozljeda članka koja ga je mučila još od dana Ajaxa se pogoršala zbog njegve odluke da igra iako je trpio bolove. U decembru 1992. godine, dan nakon što je osvojio svoju treću Zlatnu loptu Van Basten je operisao članak uprkos savjetima iz kluba da to ne radi. Operacija je nažalost samo dodatno pogoršala stanje sa člankom, a Van Bastenu je ugrađen okvir oko članka sa 22 šarafa. U roku od šest mjeseci Nizozemac je odlučio da završi karijeru sa samo 28 godina.

Iako je zvanično objavio kraj karijere 1995. godine, njegova posljednja utakmica bila je finale Lige prvaka protiv Marseilla. Capello je bio poprilično sentimentalan za svoje standarde pa je dopustio nespremnom i povrijeđenom van Bastenu da šepa po terenu većinu utakmice što je francuskom klubu omogućilo pobjedu od 1:0 i osvajanje titule Lige prvaka.

Van Basten se još samo jednom pojavio u dresu Milana tokom priprema Milana, ali bilo je jasno da je njegova karijera završena. Capello je bio u suzama, a Nizozemac je kasnije izjavio: “Osjećao sam se kao da prisustvujem svojoj sahrani.”

Ruud Gullit, Marco Van Basten i Frank Rijkaard bili su zajedno pet sezona u Milanu, a samo jednu sezonu su igrali konstantno zajedno. Ipak, njihova ostavština ide mnogo dalje od toga, zauvijek će ostati upamćeni kao “Tri tulipana”, tri predvodnika možda najboljeg tima u nogometnoj historiji.

 

Leave a comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *